Nakon Vipassane stigli smo do transcendentalne meditacije.
Transcendentalna meditacija je ustvari pokret sa službom
marketinga boljom od svih ostalih meditacijskih tehnika jer transcendentalnu
meditaciju prakticiraju David Lynch, Jerry Seinfeld i još dosta hollywoodskih zvijezda, pa je to prvo što će nam neke njihove web stranice prezentirati.
Transcendentalna meditacija ima i fenomenalanu financijsku
službu jer ako se odlučimo za tu tehniku meditacije trebat će nam ”mantra”, a ona nije besplatna.
Ta je tehnika uspjela pokupiti sve od zapadnjačke kulture,
pa čak i zapadnjačke fraze kao npr. “there’s no such thing as a free lunch”.
Transcendentalna meditacija se naplaćuje, njezini učitelji
su licencirani i možda su zbog toga tako skupi. Ili je možda skupa jer se o
njoj priča na Oprah show.
Uglavnom, jako je teško doznati dovoljno informacija o samoj
tehnici putem interneta jer nas web siteovi najčešće odmah usmjeravaju na “certificiranog
učitelja” koji će nam sve objasniti.
Iako, ta tehnika sama za sebe uopće nije loša.
Tehnika
transcendentalne meditacije u sebi uopće nema previše mistike i dosta je
pragmatična.
Za razliku od Vipassane, koja se vježba dva puta dnevno po
sat vremena, transcendentalna meditacija se vježba dva puta dnevno po 20
minuta.
Bilo je zaista mnogo istraživanja o transcendentalnoj meditaciji, pa je njezino pozitivno djelovanje zaista i dokazano.
Pa, ako nam ne smeta sva ta marketinška i zvjezdana prašina
sve ostalo je zbilja prihvatljivo.
Ovdje, isto kao kod Vipassane, meditirati možemo i iz
fotelje, pa opet postoji rizik da zaspimo tijekom meditiranja, no ne vježba se
dulje od 20 minuta, tako da vjerujem da ćemo uz ovu tehniku bez problema odraditi
budni ;
